Bezglutenski i veganski život

Čemu služe deklaracije na hrani?

Andrej Mihelič Apr 04, 2024

Čemu služijo deklaracije na živilih?

Danas se na policama trgovina nalazi mnogo namirnica koje potrošače mogu zbuniti pri odabiru pravog proizvoda za svoje prehrambene potrebe. U tu svrhu u EU je donesena Uredba 1169/2011/EU o pružanju informacija o hrani potrošačima*, čija je svrha postići visoku razinu zaštite zdravlja potrošača i osigurati pravo potrošača na informacije kako bi im se omogućilo da donositi informirane odluke.

Zamislite situaciju gospodina Tomaža koji je alergičan na orašaste plodove i gluten. Budući da je vrlo pažljiv pri odabiru namirnica, prije kupnje uvijek dobro provjerava deklaracije na proizvodima. Jednog dana odlučuje kupiti energetske pločice na kojima piše "bez oraha" i "bez glutena". Unatoč tome što na prvi pogled izgledaju kao siguran izbor, Tomaž pažljivo čita cijelu deklaraciju i otkriva da proizvod sadrži tragove orašastih plodova koji mogu biti prisutni zbog zajedničke proizvodne linije.

Da Tomaž nije pročitao cijelu deklaraciju ili previdio malu tvrdnju o tragovima orašastih plodova, mogao je pojesti pločicu i suočiti se s ozbiljnim alergijskim reakcijama. Stoga je ispravno tumačenje deklaracije bilo presudno za njegovu sigurnost i dobrobit.

Ovaj primjer pokazuje kako nerazumijevanje ili zanemarivanje sitnih detalja u deklaraciji može imati ozbiljne posljedice za osobe s prehrambenim ograničenjima. Stoga je važno da potrošači obrate pozornost i dobro pročitaju svaku deklaraciju, čak i ako proizvod na prvi pogled izgleda siguran.

Obavezno označavanje hrane

Označavanje hrane služi kao izvor informacija i uspostavlja komunikaciju između proizvođača ili prodavača i kupca odnosno potrošača. Za potonje je ključno da etiketa sadrži sve potrebne informacije za pravilan odabir i uporabu hrane, pri čemu informacije moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču, ali istovremeno ne smiju dovoditi u zabludu. U informaciji se ne smiju navoditi svojstva koja hrana nema, niti se smije navoditi da hrana ima posebna svojstva ako takva svojstva imaju sve namirnice iste vrste, posebno s posebnim naglaskom na prisutnost ili odsutnost određenih sastojaka (npr. na tjestenini ne smije biti istaknuto da je bez dodanog šećera ako je sva tjestenina bez dodanog šećera).

Zakonom o označavanju hrane propisani su obvezni podaci, koji uključuju podatke o identitetu i sastavu hrane, podatke o zaštiti zdravlja potrošača i sigurnoj uporabi hrane te podatke o hranjivoj vrijednosti, kako bi se potrošačima, uključujući i one s posebnim prehrambenim potrebama, kako bi napravili informirani izbor (čl. 4. Uredbe).

Člankom 9. Uredbe propisano je da su sljedeći podaci obvezni:

  • naziv hrane,
  • popis sastojaka, alergena i količine pojedinih sastojaka,
  • neto količina hrane,
  • prehrambena oznaka,
  • datum minimalne trajnosti ili datum uporabe,
  • posebni uvjeti skladištenja i/ili uvjeti uporabe,
  • upute za uporabu, kada se hrana ne bi mogla jednostavno upotrijebiti bez ovih uputa,
  • naziv ili naziv tvrtke i adresu subjekta u poslovanju s hranom,
  • zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla.

Za pojedine skupine hrane, kao što je maslinovo ulje, obvezno je prilikom označavanja voditi računa o dodatno propisanim zahtjevima u pogledu naziva tih namirnica.

Popis sastojaka (članak 18. Uredbe)

Popis sastojaka na pakiranju sadrži podatke o svim sastojcima koji su korišteni u proizvodnji hrane. Ovi sastojci su navedeni prema težini, a prvi na popisu je onaj koji je u proizvodu prisutan u najvećoj količini. Osim toga, popis sadrži i količinu sastojaka koji su specifični za pojedinu namirnicu i obično su istaknuti na ambalaži, bilo u nazivu proizvoda ili na slici.

  • sok od naranče ima među sastojcima naveden udio naranče u proizvodu. Tako provjerom sastojaka možemo odabrati sok koji sadrži najveći udio naranče ili saznati ima li naranče doista ili samo arome naranče.

Osim toga, popis također označava prisutnost alergena, koji su napisani drugačijim fontom od ostalih sastojaka, npr. podebljano , kao u našoj trgovini.

Tvari koje uzrokuju alergije ili intolerancije (ovi alergeni) su:

  1. žitarice koje sadrže gluten (pšenica, raž, ječam, zob, pir, kamut ili njihove križane vrste ili proizvodi od njih)
  2. rakova i njihovih proizvoda
  3. jaja i proizvodi od jaja
  4. riba i riblji proizvodi
  5. kikiriki i njihovi proizvodi
  6. soje i njenih proizvoda
  7. mlijeko i mliječni proizvodi koji sadrže laktozu
  8. orašasti plodovi (bademi, orasi, lješnjaci, indijski orasi, američki orasi, brazilski orasi, pistacije, makadamije) i njihovi proizvodi
  9. lisnato povrće i njegovi proizvodi
  10. sjemenke gorušice i njihovi proizvodi
  11. sjemenke sezama i njihovi proizvodi
  12. sumporni dioksid i sulfiti ((u koncentraciji većoj od 100 mg/kg ili 10 mg/l, izraženo kao SO2)
  13. lupina i njezini proizvodi
  14. mekušci i njihovi proizvodi

 

Hranjiva vrijednost (čl. 30. Uredbe)

Podaci o nutritivnoj vrijednosti hrane obično su prikazani na etiketi hrane u obliku tablice nutritivne vrijednosti ili u linearnom zapisu. Obavezni elementi nutritivne vrijednosti su energetska vrijednost (na 100 g) i količina masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli sadržanih u hrani. Proizvođač hrane može na ambalažu napisati i nutritivnu tvrdnju ako ista ispunjava propisane uvjete (npr. nizak udio šećera, izvor proteina). Više o tome možete pročitati ovdje.

 

Rok trajanja (članak 24. Uredbe)

Ovisno o vrsti hrane, koriste se dva načina označavanja roka valjanosti na ambalaži hrane. Upotrijebiti do označava datum do kojeg je hrana sigurna za uporabu, najbolje do označava datum minimalne trajnosti do koje hrana zadržava očekivanu kvalitetu.

Datum "upotrijebiti do" označava vrijeme do kojeg je hrana još uvijek sigurna za konzumaciju. Namirnice se ne smiju koristiti nakon tog datuma. Ova oznaka je uobičajena na kvarljivoj hrani kao što je svježa riba, svježe meso i salate. Važno je pridržavati se uputa o skladištenju, kao što je držanje u hladnjaku ili na određenoj temperaturi, kako se hrana ne bi brzo pokvarila. Ako brzo nakon kupnje namirnice pravilno zamrznete, možete produžiti rok trajanja, ali morate slijediti upute na pakiranju, poput zamrzavanja do određenog datuma i upotrebe unutar 24 sata od odmrzavanja. Kada otvorite namirnicu koja ima datum "upotrijebiti do", slijedite upute za čuvanje i uporabu te je svakako iskoristite do tog datuma.

Oznaka „Upotrijebiti najmanje do“ označava vrijeme do kojeg hrana zadržava svoju kvalitetu. Iako je hrana i nakon tog datuma sigurna za jelo, može početi gubiti okus i teksturu. Ova oznaka je uobičajena za ohlađenu, smrznutu, sušenu i konzerviranu hranu. Prije nego što bacite hranu kojoj je istekao rok upotrebe, provjerite je li ambalaža neoštećena te je li hrana i dalje dobrog izgleda, mirisa i okusa. Kada otvarate hranu koja ima datum "upotrijebiti do", slijedite sve upute o skladištenju i rukovanju, kao što je konzumiranje unutar određenog vremena nakon otvaranja.

Međutim, zakonodavstvo o informiranju potrošača predviđa iznimke u kojima rok uporabe nije obvezan, primjerice u slučaju svježeg voća i povrća, vina, octa, soli i slično.

Oznake na ambalaži moraju biti jasno vidljive, razumljive, nedvosmislene i lako čitljive. Veličina slova za obvezno označavanje je fiksna, s minimalnom veličinom od 1,2 milimetra. U slučaju da je površina pakiranja manja od 80 četvornih centimetara, ta se veličina može smanjiti na 0,9 milimetara. Obvezna je uporaba slovenskog jezika na pakiranju sukladno Zakonu o javnoj uporabi slovenskog jezika.

Nadležno tijelo za provedbu službenog nadzora nad provedbom Uredbe 1169/2011/EU i Uredbe o provedbi Uredbe (EU) o davanju informacija o hrani potrošačima je Uprava Republike Slovenije za sigurnost hrane , Veterinarska medicina i zaštita bilja.

* Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pružanju informacija o hrani potrošačima, izmjenama i dopunama uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanje izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004